ARTICLES EN CROATE
"Ako kazˇete dovoljno veliku lazˇ, a onda ju neprestano ponavljate, ljudi c´e na kraju pocˇeti da vjeruju u nju. Ta lazˇ se mozˇe odrzˇavati samo onoliko vremena koliko dugo drzˇava mozˇe da zasˇtiti ljude od politicˇkih, ekonomskih ili vojnih posljedica te lazˇi. Tako za drzˇavu postaje od zˇivotne vazˇnosti to da sve svoje moc´i koristi za represiju disidenata, jer je istina smrtni neprijatelj lazˇi, sˇto nadalje podrazumijeva da je istina najvec´i neprijatelj drzˇave."
Joseph Goebbels, nacisticˇki ministar za propagandu
Propagandne masˇine su opasne, cˇak mnogo visˇe u jednom demokratskom nego u nekom totalitarnom rezˇimu jer je njihov cilj da zbunjuju, dezinformisˇu, lazˇu, zastrasˇuju i manipulisˇu misˇljenje ljudi. Stvarno se mozˇe rec´i da nekolicina ruku koje kontrolisˇu medije imaju moc´ da pretvore lazˇi u istinu a istinu u lazˇi, a da im se niko ne mozˇe suprostaviti, zato sˇto oni tako?e imaju i moc´ da zagusˇe svaki glas njihovih oponenata. To je najgora vrsta monopola koja postoji, koja je gora cˇak i od ekonomskog monopola. I stvarno, kad mala elita na vlasti pocˇne intezivno da koristi propagandu, onda se od demokratskih principa samoupravljanja ljudi pravi najobicˇnija sprdacˇina. U stvari, ljudi pocˇinju da sumnjaju u vladu, jer je ona postala izvor polu-istina, lazˇi i dezinformacija. Zatim slijede obeshrabrenje i apatija jer ljudi znaju da se njihovo misˇljenje visˇe ne uzima u obzir i da c´e oligarhija na vlasti raditi ono sˇto zˇeli, bez obzira na to sˇta ‘suvereni’ ljudi misle. Samo u slucˇaju slobodnih i nezavisnih medija (cˇini se da ovakav slucˇaj na Balkanu nikada nije bio poznat!? prim. prev.) ljudi se mogu nadati jednom posˇtenom informisanju i slobodi od vladine manipulacije.
Da bi docˇarali koliko politicˇka propaganda mozˇe da bude moc´na, moramo uzeti u obzir cˇinjenicu da je nesˇto visˇe od godinu dana nakon invazije Iraka, neposredno prije predsjednicˇkih izbora 2004. godine, prema Harijevoj Anketi (Harris Poll, prim. prev.) 62 procenta americˇkih glasac´a koji su planirali da glasaju za Busha II, josˇ uvijek bilo uvjereno da su Saddam Hussein i Irak imali "jake veze" sa al Kaidom, dok je 41 posto glasac´a i 52 posto od onih koji su podrzˇavali Busha vjerovalo da je Saddam ''pomogao u planiranju napada na STC 11 septembra, i podrzˇavao otmicˇare aviona." Nadalje, kao jednu nevjerovatnu pocˇast sili politicˇke propagande i strategiji velikih lazˇi,moramo pomenuti cˇinjenicu da je cˇak 85 posto americˇkih vojnika josˇ uvijek vjerovalo, u 2006. godini, tri godine nakon invazije na Irak, u lazˇ da se oni bore u Iraku "kako bi se osvetili Sadamu za njegovu ulogu u napadu na STC, 11 septembra 2001. godine, dok je 77 posto njih vjerovalo da je glavni razlog za taj rat bio "sprjecˇavanje Sadama da sˇtiti al Kaidu u Iraku."
Danas, vec´ina Amerikanaca smatra da je rat u Iraku bila gresˇka a mnogi su se dovoljno otrijeznili da su shvatili da su bili prevareni. I stvarno, sada je skoro dvije trec´ine Amerikanaca protiv rata. Ali je sada kasno. Sˇteta je vec´ ucˇinjena i americˇke snage su sada cˇvrsto vezane u Iraku. Dobro, kakav je odgovor administracije Bush-Cheney ovom vec´inskom protivljenju Amerikanaca? Njihov je odgovor: "Zadrzˇac´emo kurs", "Punom parom naprijed!" – Zaista, uprkos ogromnoj pro-ratnoj propagandi americˇkih medija, 61 posto Amerikanaca se sada protivi ratu u Iraku. Sˇto je josˇ cˇudnije, velika vec´ina Iracˇana se sada okrec´e protiv napadacˇa i okupatora. - 71 posto Iracˇana ne gledaju na koaliciju vo?enu od strane SAD kao na "oslobodioce," nego kao okupatore a 78 posto njih smatraju da prisustvo americˇkih snaga ima destabilizacijske posljedice. Tako nije nimalo iznena?ujuc´e to sˇto velika vec´ina njih podrzˇava momentalno povlacˇenje stranih trupa iz njihove zemlje.
U svom grandioznom planu, neokonski Bush-ov tim namjerava da nastavi ilegalnu okupaciju Iraka do daljnjeg. Oni su napravili 14 stalnih vojnih baza a napravili su i jednu tvr?avu koja je maskirana kao ambasada, u kojoj se mozˇe smjestiti broj stanovnika jednog osrednjeg americˇkog grada. Na taj nacˇin, SAD su osigurale svoje ucˇesˇc´e u ratu na Srednjem Istoku u narednim dekadama.
Prije invazije Iraka u martu 2003. godine, propagandna masˇinerija neokonzervativaca, na cˇelu sa Rupert-om Murdoch-om, vlasnikom Fox News (News Corp), i potpomognuta sa agencijama ABC(Disney), NBC(GE), CBS(Viacom), TBS(Time Warner), CNN(Time Warner), MTV(Viacom), plus the Weekly Standard(News Corp), the National Review, the New Republic, the Wall Street Journal(Dow Jones), the New York Post(News Corp), the New York Sun, the Washington Times(Sun Myung Moon), itd., zapocˇela je jednu sveopsˇtu propagandnu kampanju kako bi uvjerila americˇki narod da je Saddam Hussein bio pravi zlocˇinac koji je stajao iza napada na STC, 11 septembra a ne Taliban iz Afganistana ili bin Ladenova teroristicˇka mrezˇa al Kaida. Oni su u toj svojoj kampanji uspjeli u tolikoj mjeri da je vec´ina Amerikanaca povjerovala u tu njihovu bajku i tako progutala mamac, zajedno s udicom, najlonom i olovom.
Onda su neokonzervativci ubijedili ‘ponovo-ro?enog’ George W. Bush-a da mu je povjerena misija od strane boga da se bori protiv zlocˇudnog islamskog terorizma. Prisˇapnuli su mu na uho da se ‘?avo’ nalazi u Iraku, a ne u Afganistanu. Tako je Bush II mogao entuzijasticˇki da izjavi "Sˇirom svijeta, tokom narednih godina, mi c´emo se boriti protiv tih zlocˇinaca i pobijedic´emo." Kanadski neokonzervativac David Frum uveo je u Bushovom govoru ideju o stavljanju na metu tri drzˇave, - Iran, Irak, i Sjevernu Koreju, kao zla protiv kojih se on mora boriti, cˇak ne pominjuc´i Osamu bin Ladena i Al Kaidu. A onda, isto kao majmun na le?ima slona, neokonzervativci su poveli americˇkog slona u iracˇku avanturu. Cˇak i dan danas, vec´ina Amerikanaca ignorisˇu ono sˇto se stvarno dogodilo kao i razlog zasˇto njihovi vojnici ubijaju i ginu u Iraku.
Po pravilu, profesionalne informativne agencije u jednom demokratskom rezˇimu trebale bi biti nezavisne, objektivne, trebale bi se oslanjati na cˇinjenice koliko je to moguc´e i neutralne prilikom prenosˇenja vijesti i doga?aja. To znacˇi da one ne bi trebale biti pristrasne i ne bi trebale biti pod kontrolom vlade ili pod totalnom kontrolom nekih specijalnih interesnih grupa. Da bi gra?anstvo moglo uzˇivati demokratska prava, preduslov je da ono bude informisano. Ako mediji sistematski manipulisˇu vijesti ili uporno sluzˇe kao traka za transport drzˇavne propagande, onda to podrazumijeva direktan napad na samu demokratiju.
Na zˇalost, tokom poslednje dekade americˇka korporalna medija su razvila jednu lijenu tendenciju da se "uplic´u" s vladom i nekriticˇki prezentiraju vladinu verziju stvari i doga?aja, kao da se tu stalno radi o istini. Neki su otisˇli toliko daleko da su pocˇeli da ponavljaju onu vrstu veze izme?u vlade i medija koja je postojala u bivsˇem Sovjetskom Savezu. (…)
Rezultati ove dezinformativne kampanje koja je inspirisana od strane vlade, mogu se svuda vidjeti:
tri godine nakon sˇto je to zvanicˇno potvr?eno kao netacˇno, polovina Amerikanaca josˇ uvijek vjeruje da je Irak imao oruzˇje za masovno unisˇtavanje (WMD) prije nego sˇto je Bush II odlucˇio da pokrene svoju ratnu masˇinu;
Skoro jedna cˇetvrtina Amerikanaca josˇ uvijek je cˇvrsto uvjerena da je vlada Iraka stajala iza napada na STC 11 septembra 2001. godine. S obzirom da ovakvo dezinformisanje ne postoji u drugim drzˇavama (cˇini se da je autor ovog teksta ipak u zabludi sˇto se toga ticˇe!? prim.prev.), to mozˇe jedino znacˇiti da vladini zvanicˇnici, potpomognuti medijima i vladinim propagandistima, svjesno sˇire i promovisˇu ove dezinformacije, te su odatle odgovorni i za stvaranje ove ogromne i opasne ignorantnosti kod velikog dijela americˇkih biracˇa.
Ne postoji podrucˇje gdje su opsˇte informacije u tako dubokom neskladu u odnosu na no sˇto je poznato u Americi i onoga sˇto je poznato ostatku svijeta, kao sˇto su to pitanja koja se bave Izraelom i Srednjim Istokom. Zahvaljujuc´i veoma moc´nom pro-Izraelskom lobiju i njegovoj propagandnoj (Hasbara) masˇini, Amerikanci, kako se cˇini, zˇive na jednoj posve drugacˇijoj planeti od ostatka cˇovjecˇanstva. Na primjer, Amerikanci c´e daleko prije stati na stranu Izraela nego Evropljani, kad se radi o Izraelsko-Palestinskom sukobu. Prema anketi Pew Global Attitudes koja je napravljena izme?u marta i maja 2006. godine, ispostavilo se da 48% Amerikanaca podrzˇava Izraelce, dok je samo 13% njih podrzˇavalo Palestince. Nasuprot tome, U Sˇpaniji je npr. 9% populacije podrzˇavalo Izraelce, dok je 32% bilo na strani Palestinaca. Glavni razlog za ovaj nesklad je taj sˇto Amerikanci ne primaju iste vijesti kao ostatak svijeta. U SAD, vijesti koje se direktno doiticˇu Izraela se filtriraju, modificiraju i prilago?avaju od strane nekih manipulantskih organizacija, obicˇno tako da se tu Izraelci prikazˇu kao neduzˇne zˇrtve, cˇak i onda kad besposˇtedno ubijaju i rusˇe, kao sˇto je bio slucˇaj nasumicˇnog bombardovanja civilnih podrucˇja u Libanu, u ljeto 2006. godine.
Za te svrhe, na primjer, taj Lobi ima svoju vlastitu koordinativnu organizaciju za propagandu koja se zove Komitet za Ispravnost Izvjesˇtavanja sa Srednjeg Istoka u Americi, [the Committee for Accuracy in Middle East Reporting in America (CAMERA)]. Njihova misija je da osiguraju da americˇki mediji (TV, radio, novine, magazini) prate njihovu liniju o Izraelu, i o americˇkoj politici prema Izraelu, ne oklijevajuc´i da oklevec´u one novinare koji se usude da kritikuju ponasˇanje Izraelske vlade ili koji pokusˇavaju da tumacˇe doga?aje na jedan uravnotezˇen nacˇin. Oni tako?e poduzimaju potrebne politicˇke korake kako bi se osiguralo da Federalna Komisija za Komunikacije – (the Federal Communications Commission [FCC]) ne narusˇava kretanje ka koncentraciji vlasnisˇtva nad medijima u SAD-u.
________________________________________________
Rodrigue Tremblay je profesor ekonomije na University of Montreal i mozˇe se kontaktirati na rodrigue.tremblay@yahoo.com.
On je i autor knjige 'The New American Empire'.
